1 A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube. 2 I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji. 3 Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama 4 Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti. 5 I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi. 6 A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. 7 Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima. 8 Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. 9 Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; 10 I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod. 11 A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš. 12 I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori. 13 Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe? 14 I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo. 15 A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe. 16 A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu. 17 I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? 18 Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. 19 A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. 20 A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 21 A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 22 Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. 23 Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne. 24 A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti. 25 I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu. 26 Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. 27 Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. 28 I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. 29 I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! 30 I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. 31 I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. 32 I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. 33 I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, 34 Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. 35 A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; 36 I sjeðahu ondje te ga èuvahu. 37 I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. 38 Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. 39 A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, 40 I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. 41 A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: 42 Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. 43 On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. 44 Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se. 45 A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. 46 A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? 47 A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju. 48 I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše. 49 A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože. 50 A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu. 51 I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 52 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; 53 I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54 A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij. 55 I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu. 56 Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh. 57 A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov. 58 Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo. 59 I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto; 60 I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. 61 A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu. 62 Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata, 63 I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu. 64 Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve. 65 Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 66 A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.