57
 1 Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.  2 Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;  3 Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.  4 Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.  5 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!  6 Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.  7 Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.  8 Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.  9 Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.  10 Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.  11 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!