1 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. 2 A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) 3 Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. 4 A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. 5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. 6 A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. 7 A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. 8 Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? 9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; 10 A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. 11 Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. 12 Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. 13 A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. 14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. 15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. 16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. 17 A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. 18 A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) 19 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. 20 Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma. 21 Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. 22 A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog. 23 Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. 24 Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. 25 A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. 26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? 27 Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. 28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te. 29 A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. 30 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. 31 A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. 32 A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 33 Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 34 I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. 35 Udariše suze Isusu. 36 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše. 37 A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? 38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj. 39 Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. 40 Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? 41 Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. 42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. 43 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. 44 I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide. 45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga. 46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus. 47 Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa. 48 Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa; 50 I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. 51 A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod; 52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. 53 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. 54 A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima. 55 A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste. 56 Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? 57 A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.