1 - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. 2 - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama. 3 - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. 4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. 5 Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. 6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. 7 - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. 9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. 10 Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, 11 jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. 12 Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. 13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. 14 Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.” 15 Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu. 16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima. 17 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.